Naime, život se tijekom svekolike bračke povijesti razvijao i održavao na otprilike istim lokalitetima, zbog jednostavnoga razloga – u blizini je bilo nekakve vode. Najstariji rezervoari vode koji su napajali ljude i živinu nastajali su u udubljenjima, na područjima s nepropusnim glinenim tlom. U tim velikim lokvama zadržavala se kišnica, ali i voda iz podzemnih izvora koja je izbijala na površinu. Ljudi su ih sve do nedavna pomno održavali, čistili i štitili od zatrpavanja jer su bili svjesni koliko ovise o njima.

Najstarije, povijesne, lokve koje su služile za ljudsku uporabu obično su bile ozidane višestrukim suhozidinama između kojih je bilo sitno kamenje radi filtriranja vode. U srednjovjekovnom je bračkom statutu zabilježeno kojom su teškom globom bili kažnjavani vlasnici čija je stoka ugazila u ozidanu lokvu. U blizini velikih lokava s vodom za piće bila je obično jedna ili više manjih, neozidanih, lokava koje su bile pojilišta za stoku. Naučili smo tijekom svojih istraživanja da oko takvih vodenih resursa uvijek treba tražiti ostatke građevina, spomenike životu u prapovijesti i u srednjem vijeku.

Novovjeka naselja također su trebala vodu. U 18. i početkom 19. stoljeća kad su suvremena naselja počela dobivati današnje konture, gradili su se veliki bazeni koji su vodom opskrbljivali okolno pučanstvo. Bili su obično smješteni u klancima  između dvaju brda koja su služila kao slijevališta i izvorišta. Bazeni su bili kaskadno građeni, bilo ih je više u nizu. Zidovi koji su zadržavali vodu imali su velike potpornje (kontrafore). Osim izvora vode, to su bili istinski izvor ljepote.

Naši su učenici, sa svojim učiteljima i mentorima iz Hrvatskoga fotosaveza, pokušali fotografijom dočarati značaj i ljepotu bračkih izvora. Fotografije su prikazane na «Nazorovim danima 2016» i izložene na školskim hodnicima.

O ovoj će temi biti više riječi kroz idući školski kurikul.