Danas, 20. 11., prvi radni nakon tužne vijesti, školske je hodnike prepunila neuobičajena tišina i teška nevjerica.

Teško je nama odraslima, a kamoli djeci,  prihvatiti da Žele/učitelj Pisac nije više tu, među nama. Kako je moguće da se takva planina od čovjeka, takav koncentrat humora, veselja i životne strasti uruši u nekoliko mjeseci?!

Upravo zbog njegova neuništiva duha i stvarne snage nismo vjerovali u tešku dijagnozu kad smo za nju doznali početkom ljeta. Što bilo koja dijagnoza može takvu čovjeku?!

Njegovi učenici ne vjeruju, ne mogu se pomiriti s neumitnom činjenicom. Volio ih je i voljeli su ga snažno i predano. Bio je jedan od njih, njihov idol, više negoli učitelj. A učio ih je vrijednostima koje je svojim primjerom svjedočio: da vole i poštuju jedni druge, da poštuju druge ljude, da vole i prakticiraju sport, da se raduju životu. 

Tako je i sam živio, tako će nastaviti živjeti u nama i s nama! Vječno!