Tih je, samozatajan, nenametljiv. I nije baš blizu ulaza; često je u potkrovlju, gdje radi s našim dečkima s posebnim potrebama. S dečkima s kojima malo tko zna komunicirati, on komunicira vješto, kao da međusobno čitaju misli. Dečkima koji ne znaju kako koristiti govor, pokazuje kako vješto koristiti svoje prste, i izrađuje s njima svašta – nakit, ukrase, kamene kućice… Kad se dečki uznemire, on ih smiruje. Nije mu teško, jer je i sam smiren i strpljiv. Ponekad – a to vole i dečki i on – izađu izvan škole, pa prošetaju po portu, do lanterne…  A najdraže im je kad sjednu na tandem – bicikl. Pa biciklom huje i zuje okolo-naokolo, i ne znaš tko je sretniji, Frane ili njegov učenik.

Frane jako voli bicikle. Valjda se zato i dosjetio da sa svojim posebnim, drugačijim učenicima oproba zajedničku vožnju. I upalilo je. S lica njegovih učenika nije uvijek lako pročitati emociju, ali kad sjednu s Franom na tandem, sve vam je jasno.

Prije nekoliko dana Frane se zaputio u Prevlaku, zajedno sa svojim najdražim prijevoznim sredstvo. U Prevlaci je početna točka najduže i vjerojatno najteže biciklističke utrke na ovim prostorima. Od najjužnije točke lijepe naše, preko Savudrije, Svetog Martina na Muri pa sve do Iloka. Oko 1500 kilometara.  Na bicikli. U četiri dana. Sam. S tek ponekom kratkom pauzom kroz svo to vrijeme. Po danu i po noći, po žegi i hladu, po ravnici i uz planinu… Četiri dana. Sam. Na bicikli. 1500 kilometara!!! Nevjerojatno…

Tko prođe tako nešto, takvu borbu s kilometrima, sa samim sobom i sa svojim granicama - taj sigurno može svašta. To je junak. Naš je Frane junak, u to nema sumnje. Strepili smo prateći ga kroz ovu avanturu, njegovi najbliži, njegovi prijatelji, kolege, svi koji ga poznajemo. A kad je stigao na cilj, odahnuli smo što je živ i zdrav, i veselili se, i slavili…  A Frane je, čim se dočepao mobitela – nakon što je nasmrt zabrinutoj majci javio da je sve u redu – zahvalio svima. I posvetio ovaj veličanstveni pothvat – svojim učenicima! Svojim biciklistima s tandema…

Jesmo već spomenuli da je Frane junak? I da znate da je. Neće vam on to priznati, ali to znamo svi mi koji ga poznajemo. To znaju i njegovi biciklisti, koji su ga jutros dočekali ispred škole, i kojima su Frane i bicikla pomogli da izađu van, da s osmijehom voze po rivi i osjećaju se dijelom svijeta.

Čestitke, Frane! Na svemu…