preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
dokumenti
malo soli...

Sve što trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
A evo što sam ovdje naučio:

- Sve podijeli s drugima!
- Igraj pošteno!
- Ne tuci ljude!
- Svaku stvar vrati gdje si je našao!
- Počisti za sobom!
- Ne uzimaj što nije tvoje!
- Kad nekoga povrijediš, ispričaj se!
- Peri ruke prije jela!
- Pusti vodu u zahodu!
- Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi!
- Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.
- Svakog poslijepodneva odspavaj!
- Kad iziđeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svoga druga!
- Ne zaboravi da čudo postoji!
        

 Robert Fulghum

Vijesti

Frane i njegovi biciklisti

 

U našoj školi radi jedan mladi čovjek, Frane se zove. Nećete ga vjerojatno vidjeti na prvu, čim uđete u školu.


                 

Tih je, samozatajan, nenametljiv. I nije baš blizu ulaza; često je u potkrovlju, gdje radi s našim dečkima s posebnim potrebama. S dečkima s kojima malo tko zna komunicirati, on komunicira vješto, kao da međusobno čitaju misli. Dečkima koji ne znaju kako koristiti govor, pokazuje kako vješto koristiti svoje prste, i izrađuje s njima svašta – nakit, ukrase, kamene kućice… Kad se dečki uznemire, on ih smiruje. Nije mu teško, jer je i sam smiren i strpljiv. Ponekad – a to vole i dečki i on – izađu izvan škole, pa prošetaju po portu, do lanterne…  A najdraže im je kad sjednu na tandem – bicikl. Pa biciklom huje i zuje okolo-naokolo, i ne znaš tko je sretniji, Frane ili njegov učenik.

Frane jako voli bicikle. Valjda se zato i dosjetio da sa svojim posebnim, drugačijim učenicima oproba zajedničku vožnju. I upalilo je. S lica njegovih učenika nije uvijek lako pročitati emociju, ali kad sjednu s Franom na tandem, sve vam je jasno.

Prije nekoliko dana Frane se zaputio u Prevlaku, zajedno sa svojim najdražim prijevoznim sredstvo. U Prevlaci je početna točka najduže i vjerojatno najteže biciklističke utrke na ovim prostorima. Od najjužnije točke lijepe naše, preko Savudrije, Svetog Martina na Muri pa sve do Iloka. Oko 1500 kilometara.  Na bicikli. U četiri dana. Sam. S tek ponekom kratkom pauzom kroz svo to vrijeme. Po danu i po noći, po žegi i hladu, po ravnici i uz planinu… Četiri dana. Sam. Na bicikli. 1500 kilometara!!! Nevjerojatno…

Tko prođe tako nešto, takvu borbu s kilometrima, sa samim sobom i sa svojim granicama - taj sigurno može svašta. To je junak. Naš je Frane junak, u to nema sumnje. Strepili smo prateći ga kroz ovu avanturu, njegovi najbliži, njegovi prijatelji, kolege, svi koji ga poznajemo. A kad je stigao na cilj, odahnuli smo što je živ i zdrav, i veselili se, i slavili…  A Frane je, čim se dočepao mobitela – nakon što je nasmrt zabrinutoj majci javio da je sve u redu – zahvalio svima. I posvetio ovaj veličanstveni pothvat – svojim učenicima! Svojim biciklistima s tandema…

Jesmo već spomenuli da je Frane junak? I da znate da je. Neće vam on to priznati, ali to znamo svi mi koji ga poznajemo. To znaju i njegovi biciklisti, koji su ga jutros dočekali ispred škole, i kojima su Frane i bicikla pomogli da izađu van, da s osmijehom voze po rivi i osjećaju se dijelom svijeta.

Čestitke, Frane! Na svemu…

     

   

                                                  



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Daniel Šantić   datum: 27. 6. 2016.

linkovi

 

  Prijava i upis u srednje škole

 


Oglasna ploča

Upisi u srednje škole

Kalendar
« Studeni 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji


Anketa
Kako vam se sviđa novi izgled stranice?





Tražilica




preskoči na navigaciju